Godina upisa na UNESCO-ov popis: 1979
Plitvička Jezera najpoznatiji su hrvatski nacionalni park i jedan od najpoznatijih u Europi. Nacionalnim parkom proglašena su 1949. godine, ali je njihovo proučavanje i zašita počela već početkom XX. stoljeća.
Najveća vrijednost Plitvičih jezera je jedinstvena geološka i hidrogeološka pojava. Riječ je o fenomenu 16 stepenasto poredanih većih i nekoliko manjih jezera odvojenih sedrenim barijerama. Sedrene barijere nastale su taloženjem u vodi otopljenog kamenca, pri čemu su značaju ulogu imale i imaju sedrotvorne biljke, alge i mahovine. Ovaj proces stvaranja sedrenih barijera traje i danas, ritmom od otprilike 1 cm godišnje, što čini Plitvička jezera živim i nedovršenim remek djelom prirode.
Osim hidrogeološkog fenomena, nacionalni je park zanimljiv i zbog prostranih i dobro očuvanih šumskih površina, dijelovi kojih imaju i prašumska obilježja te su dodatno zaštićeni. Raznolikost staništa i uvjeta za život omogućuje nesmetani razvoj brojnim populacijama biljaka i životinja, među kojima se osobito ističu vrlo žive populacije mrkog medvjeda i vuka.
Zbog iznimne osjetljivosti sedrotvornih biljaka na kemijski sastav vode te na klimatske promjene, fenomen Plitvičkih jezera traži konstatntu zaštitu i proučavanje. Zbog te činjenice, kao i zbog iznimne ljepote nacionalni park je 1979. godine upisan na UNESCO-ov popis svjetske prirodne baštine.
