Godina upisa na UNESCO-ov popis: 1979
Stara jezgra Dubrovnika prepuna je prekrasnih gotičkih, renesansnih i baroknih crkvava, samostana, palača i fontana, sagrađenih tokom stoljeća života ovog iznimnog grada. Budući ovaj kompleks predstavlja spomenik ljudskom stvaralačkom geniju tokom mnogih stoljeća, jezgra je 1979. godine upisana kao jedan od prvih lokaliteta na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine.
Vjerojatno najprepoznatljiviji simbol stare jezgre Dubrovnika su gradske zidine, očuvane netaknute do današnjih dana. Neprekinuti je to 1940 metara dugačak kompleks bedema i utvrda koji su napravljeni i godinama nadograđivani kako bi štitili grad od neprijatelja.
Povijest zidina seže duboko u rani srednji vijek, a tokom povijesti nekoliko su puta proširivane i modernizirane. Svoj današnji izgled dobile su do kraja XVI. stoljeca. Zidine su dugačke 1940 metara, a dodatno su utvrđene sa pet velikih kula, te dvadesetak manjih utvrda i bastiona.
Vjerojatno najljepša je sjeverna kula Minčeta - okrugli bastion završen 1464. godine. Monumentalne su i izdvojena kula Lovrijenac, sagrađena na vrhu 37 metara visoke klisure, te najveća kula Svetog Ivana cija je zadaća bila štiti gradsku luku s mora.
Bez obzira na monumentalnost i ljepotu gradskih zidina, tek se ulaskom u staru gradsku jezgru posjetitelju otvara uvid u povijest i kulturu Dubrovnika. Tik ispred zapadnih Vrata od Pila, na početku Straduna, glavne gradske ulice koja spaja zapadna i istočna gradska vrata, sagrađena je 1438. godine velika Onofrijeva fontana kao spomenik dolaska pitke vode u grad pomoću 12 kilometara dugog vodovoda. U blizi se nalaze crkva Svetog Spasa iz XVI. stoljeća te ženski samostan Svete Klare iz XIV. stoljeća u čijem je dijelu osnovano prvo prihvatilište za napuštenu djecu na svijetu.
Na pocetku Straduna, pod zaštitom neosvojive kule Minčete, smjestio se franjevački samostan Male braće. Poznat je po svojem romaničkom klaustaru, bogatom knjižnicom i najstarijom ljekarnom u Europi, koja neprekinuto djeluje od 1317. godine. Na suprotnoj strani grada, pod zaštitom kule Revelin smjestio se dominikanski samostan, jedna od najbogatijih riznica kulturno-umjetničke i povijesne baštine starog Dubrovnika.
Zapadni kraj Straduna središte je društvenog, kulturnog i crkvenog života grada. Ovdje se nalaze Palča Sponza, u kojoj je smješten dubrovacki arhiv, gradski zvonik sa satom i kazaljkom mjesečevih mjena, Palača Velikog vijeća te Knežev dvor, harmonicka gotičko-renesansna palača koja je bila dom gospodaru grada tokom svoje jednomjesečne vladavine.
U ovom dijelu staroga grada nalaze se i dvije najznačajnije crkve - Katedrala Uznesenja Marijina, koju je prema legendi izgradio Rikard Lavljeg Srca, te Crkva Svetog Vlahe, zaštitnika grada i najomiljenijeg dubrovačkog sveca.
