Godina upisa na UNESCO-ov popis: 2000
Katedrala Svetog Jakova u Šibeniku najznačajnije je graditeljsko ostvarenje XV. i XVI. stoljeća na tlu Hrvatske. Zbog svojih iznimnik vrijednosti ovaj gotičko-renesansni spomenik je 2000. godine uvršten na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine.
Godine 1298. godine u Šibeniku je osnovana biskupija. Budući je postojeća crkva SVetog Jakova bila malena i neprikladna za stolnu crkvu, odlučeno je da biskup i grad osiguraju sredstva za gradnju nove katedrale. Odluka o početku gradnje donesena je 1402. godine, kada je u invaziji Mlečana stara katedrala oštećena. Zbog nepovoljnih političkih prilika, kuge i požara koje su zadesile grad, gradnja nove katedrale počela je tek tri desetljeća kasnije, postavljanjem kamena temeljca 1431. godine. S prekidima je trajala preko sto godina.
Gradnja katedrale započinje 1428. godine odlukom gradskog Vijeća da se nova katedrala treba podići na pogodnijem mjestu u sjevernom dijelu grada. Bonino da Milano izrađuje prvi projetk katedrale koja se trebala podići na mjestu današnje crkve Svetog Ivana. No, zbog smrti uspjeva samo djelomično dovršiti pojedine kiparske dijelove glavnog portala, koji se danas nalaze raspoređeni na postojeća dva portala katedrale. Nakon njegove smrti, gradsko Vijeće mijenja odluku i mjesto gradnje katedrale vraća na mjesto postojeće crkve Svetog Jakova. Francesco di Giacomo mijenja Boninov projekt, te postavljanjem temelja 1431. započinje gradnja nove građevine. Francescov rad nastavljaju mletački majstori Antonio di Pierpaolo Busato i Lorenzo Pincino. Zbog poteškoća oko postavljanja temelja i realizacije svetišta produženog preko ulice, početkom 40-tih godina XV. stoljeća dolazi do prekida gradnje, te šibensko Vijeće u lipnju 1441. godine sklapa ugovor sa zadarkim majstorom Jurjem Matejevim Dalmatincem.
U početnoj fazi svojeg rada na katedrali, Juraj Dalmatinac projektira novo troapsidalno svetište koje uključuje krstionicu ugrađenu u temeljima južne apside (1443.-1444.), te uz nju prislonjenu sakristiju sa riznicom na katu (1450.-1454.). Istovremenu se dovršavaju ranije započeti uzdužni zidovi crkve do visine vijenca visećih lukova. U trenutku prekida radova 1455. godine izgrađene su visoke substrukcije poliognalnog svetišta do razine poda prezbiterija u interijeru. Ovu fazu gradnje katedrale obilježava prostorno-funkcionalna adaptacija te modernizacija ranijeg projekat te niz inventivnih graditeljsko-konstruktivnih i dekorativnih rješenja primijenjenih u gradnji kao što su montažna tehnika gradnje velikim kamenim blokovima, te vijenac indiviualiziranih glava prirodne veličine na eksterijeru katedrale.
U drugoj fazi rada na katedrali 1461.-1473. radovi su koncetrirani na podizanju poligonalnih zidova svetišta. Prvu etapu oilježava pojava novog, ranorenesansnog dekorativnog reperotara pretežito slikarskog karaktera. Druga se etapa javlja nakon Jurjevog boravka u Dubrovniku, a obilježena je pojavom strukturalno zrelijih kompoizicija i stilski čišćih motiva toskanskog porijekla. U zavšnom razdoblju rada na katedrali Juraj na sjevernom zidu kapele svetišta postavlja reljef Svetog Jeronima u pustinji. Juraj Dalmatinac umire 1473. godine.
Treće i završno razdoblje izgradnje katedrale započinje 1475. godine imenovanjem Nikole Ivanova iz Firence za voditelja radova. Firentinac zatječe katedralu dovršenu do visine obodnih zidova svetišta i zidova bočnih brodova, ali međusobno neusklađenih i nepovezanih, te s brojnim nepravilnostima u tlocrtu čitavog korskog dijela. Do 1477. godine Firentinac izrađuje projekt za dovršetak čitavog gornjeg dijela katedrale te počinje s presvođenjem bočnih kapela svetišta. Mijenjajući time raniju koncepciju otvorenog krovišta, Nikola prvi nivelira visine svetišta i trobrodnog korpusa crkve te potom snažnim vijencem jasno razdvaja prethodno sagrađene dijelove od svojeg novog gornjeg dijela.
Prilagodbom Jurjeve montažne tehnike gradnje Nikola nad bočnim kapelama svetišta podiže kratke bačvaste svodove sastavljene od dugačkih kamenih ploča slaganih na preklop, dovršenih do 1479. godine. Pri tome primjenjuje složena inženjerska rješenja - u debljini zida sakrivene metalne zatege, te konzolno izbačeni ravni luk. Bačvasti svodovi i križište s kupolom izgrađeni su do 1499. godine. Osim kupole, u trenutku njegove smrti (1506./1507.) podignut je još bačvasti svod nad glavnim brodom te u ravnin s njima i četvrtbačvasti svodovi nad bočnim borodivam. Premda se katedrala gradi još tri desetljeća nakon njegove smrti, ona je u cjelosti dovršena po projektu Nikole Firentinca.
