Pored Dubrovnika nema kod nas grada, kojega bi prošlost, spomenici i kulturne tradicije bile tako važne za povijest hrvatskoga naroda, kao što je to grad Senj. Senj je grad zanimljiv i važan po svojoj velikoj starini, slavnoj povijesti, starinskim spomenicima, jakoj kulturnoj tradiciji i osobitom životu. To je grad u kojem se banila sablja, cvala književnost i gospodovala trgovina. Podignut na mjestu gdje je priroda doduše razvila svoje čare u svoj svojoj veličajnosti, kako samo može da ih razvije na mjestu gdje sinje more ljubi žarkim suncem obasjane gorde planine, ali gdje je priroda škrta sa svojim darovima, koje traži i treba siromah čovjek - zadržao je Senj uza sve to svoju osebujnost i svoju slobodu i u najtežim časovima. Iza kako su ga naselili Hrvati, nikada nije u njem vladao tuđinac.
Turci i Mlečani dopirali su pod zidove Senja. Bili su ga i palili, ali ga nijesu ni uništili ni osvojili. Na zidinama senjskim nikada se nije vijao ni konjski rep niti sjedio mletački lav, a ni trajno zveckala austrijska sablja.
(Tijan: Senj, g. 1931.)
Grad Senj prepoznat ćete po tvrđavi Nehaj sagrađenoj 1558 g. za najezde Turaka i mletačke sile.Zavoljeti ćete ga po trgovima, uskim ulica i kulama, a građane mu po gostoljubivosti i veselom duhu.
Nećete moći zaobići njegovu sadašnjost i morat ćete ostati nekoliko dana da biste se okupali, nauživali svježeg zraka uz obilje sunca, pa tek onda krenuli u obilazak prema najbližim odredištima.
