Godina upisa na UNESCO-ov popis: 1997
Eufrazijeva bazilika u Poreču najljepši je sačuvani spomenik ranobizantske umjetnosti na Mediteranu. Nastala je u VI. stoljeću, u vrijeme biskupa Eufrazija i cara Justinijana I. Zbog iznimne povijesne vrijednosti i ljepote, 1997. godine UNESCO ju je uvrstio na popis svjetske kulturne baštine.
Sama bazilika, zapravo katedrala Uzesenja Marijina, počela se graditi 553. godine na temeljima ranije trobrodne bazilike. Do danas je doživjela niz promjena, pa na izvornom zdanju iz ranokršćanskog perioda stoji treća crkva u gotičkom stilu.
Osim katedrale, zaštićenom kompleksu Eufrazijeve bazilike pripadaju još i župna crkva, sakristija, krstionica, zvonik te obližnji biskupski dvor.
Blještavi mozaici, kojima su oslikani unutrašnjost i pročelje crkve, potječu već iz III. stoljeća i idu u red najljepših sačuvanih djela bizantske umjetnosti. Mozaicima su iznad apside predstavljeni apostoli s Isusom, u centralnom dijelu tadašnji biskup Eufrazije s maketom bazilike, anđeli čuvari, Djevica Marija s Isusom u krilu, domaći sveci mučenici, posebice sveti Mauro – prvi biskup, potom mučenik i zaštitnik grada Poreča i cijele istarske biskupije. Uz sam rub slavoluka poredani su polukružno "medaljoni" s likovima mučenica. Dva glavna mozaična prikazanja predstavljaju Navještenje i Vizitaciju.
Trobrodnu katedralu nose dva reda vitkih mramornih stupova s raskošnim kapitelima. Također, bazilika čuva i vrijedne sakralne spomenike i umjetničke predmete starokršćanskog, ranobizantskog i srednjovjekovnog radzdoblja.
